Zašto se ne ulaže, makar, ono što se izdvoji?

Činjenica je da se lokalna samouprava nije proslavila u realizaciji „zelenog budžeta“! Da ne pominjemo skandalozne, pa čak i nezakonite prenamene izdvojenih sredstava, prosto je razočaravajuće što nisu bili toliko sposobni da sakupljena sredstva i potroše. Čovek bi pomislio da ne postoje problemi koji bi bili rešavani korišćenjem tog novca. O, baš naprotiv!

U našem gradu, na našu nesreću, postoje veliki problemi sa životnom sredinom. Najočigledniji, pa i najveći problem je svakako zagadjenost vazduha. Posebno u zimskom periodu, kada se aktivira bezmalo 10 000 individualnih ložišta i Valjevo svako jutro osvane u magli smoga i prašine. Astmatičari, plućni, kao i hronični bolesnici teško proživljavaju ovaj period godine. Bivaju ograničeni na kuću, posao ili druge zatvorene prostore, otežano im je kretanje. Zdravstveni sistem po pravilu beleži porast broja pacijenata sa plućnim problemima.

Daleko od toga da je to i jedini problem. To bi čak bila dobra vest. Svedoci smo činjenice da je saobraćaj uz reku Gradac, koja se smatra najčistijom rekom u Srbiji, potpuno neuredjen. Već nekoliko godina u parku Pećina, koji je na manje od kilometra od centra grada, u jednoj svojevrsnoj oazi zelenila, mira i tišine, drveće odumire, a kao da to nije dovoljno dešavaju se sumnjive gradnje objekata na mestima gde bi to trebalo biti zabranjeno. Uz najveću reku koja prolazi kroz naš grad nalazi se „privremena“ deponija smeća. Ovo „privremena“ je namerno pod navodnicima, jer je takvog karaktera već čitavih 30 godina. Više ne postoji opasnost od prelivanja toksičnih materija u samu reku i okolno zemljište. Svakom laiku je jasno da se to dešava i traje godinama unazad. Ne možemo ni da zamislimo kakav je kvalitet života gradjanki i gradjana koji žive u neposrednoj blizini ove gomile smeća. A od jedne male, kontrolisane deponije, koja je ubrzo trebala biti počišćena, stvorena je ogromna livada, prepuna smeća, koja itekako utiče na svakodnevnicu ljudi iz naselja Beloševac i Novog naselja, utiče na pogoršanje zdravlja biljnog i životinjskog sveta, reke Kolubare i na još mnogo toga…

A ovo su sami neki od problema, koji su mi eto, prvo pali na pamet. Lista je još veća i podugačka! Negde, običnom čoveku, je logično da nadležni čine sve u svojoj moći kako bi se ovi problemi barem ublažili. Jednom analizom dostupnih podataka sa https://drive.google.com/file/d/1mw11Mq7RmXgzFEyPsuH4cEOMOAss4313/view?usp=sharing , zaključak je zastrašujuće drugačiji. Zeleni budžet, dakle budžet striktno namenjen za zaštitu životne sredine, koji se puni parama gradjana Valjeva, je za prethodnih 5 godina ( u periodu od 2015-2020 godine ) iznosio  310 miliona dinara. Kada znamo da je od tog broja samo 252miliona zaista i utrošeno, onda je stvarno na mestu pitanje:“Šta to oni rade!“ Da li oni time nama poručuju da mi nemamo problema sa životnom sredinom, pa nije morao novac da se potroši? Da li oni uopšte znaju kako i na šta da potroše sredstva, kada je u pitanju naše životno okruženje? Šta god planirali i šta god uradili, oni su dužni da gradjane pitaju za mišljenje na šta bi trebalo njihov novac izdvojiti. 

Primer dobre prakse je da putem javnih rasprava predstavnici lokalne samouprave saznaju šta javnost želi. Ali javne rasprave služe za formalno pokriće osoba na čelu. One su više tajne nego javne, jer da bi saznali datum održavanja ljudi moraju postati detektivi, a oni i koji uspeju i pojave se, neretko bivaju uskraćeni za priliku da se obrate. Da je slučaj drugačiji možda bi se nešto i uspelo učiniti po pitanjima životne sredine. Možda bi se pronašao dobar način da se utroši čak 57,5 miliona dinara koji su za ovih 5 godina ostali potpuno neiskorišćeni. Evo meni odmah pada na pamet da se moglo nabaviti 1800 prečišćivača vazduha po pojedinačnoj ceni od 32.000 dinara i opremiti sve objekte koji pripadaju gradu Valjevu, kao i škole, vrtiće, bolnicu. Barem bi tako dosta ublažili uticaj zagadjenosti vazduha. A ovo je ideja jednog čoveka. Zamislite kada bi većina Valjevki i Valjevaca bila uključena. 

Vreme je da stvari koje zamišljamo i ostvarujemo. Vreme je da tražimo odgovornost za (ne)činjenje gospode iz lokalne samouprave! Vreme je da čuju naš glas, a da im ne bude svejedno. A najbitnije od svega, vreme je da počnu da rade svoj posao, a to je da sve što čine mora biti u našem interesu! Mi imamo svoja prava, zahtevajmo da ih poštuju!

Đorđe Petković
Predsednik udruženja “Lokalni odgovor”

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian